postat ću buduća gimnazijalka.
(ako će sreća biti na mojoj strani.)
zvučni divno! hm, mislim da nije baš tako.
jer jebeno ne volim neke osobe s kojima ću se opet možda
morati ''družiti'' u istom razredu.
želim neku promjenu, želim neke nove ljude,
ne želim stare ljude, jer me *živciraju*
jer moraju gledati baš svaki moj korak koji uradim
jer su ljubomorni (hoću li to tako reći?)
.ne želim biti ona ista kao u osnovnoj koja se nije družila i samo je šutila,
al krivi su opet ti neki isti ljudi koji će me možda opet krenuti pratiti.
i onda se pitam možda sam se ja trebala udaljiti od njih?
možda je bilo bolje putovati u taj Zagreb i imati nove frendove.
(sasvim nova okolina)
to putovanje, ne bi bio velik problem, jer važno je da idem u školu sretna
jer znam da će me tamo uvijek netko rado htjeti primiti u društvo.
ili jednostavno se prebaciti u drugi razred u ovoj svojoj kao novoj školi
... ali što će me tamo čekati?
trebam čekati, tko zna hoću li uopće upasti u ovu školu,
a onda kasnije ću tek vidjeti što će me još iznenaditi.
i onda? što ako upadnem?
zamisliti ću razred u kojem nikoga ne znam. (da, to sam tražila).
kako ostvariti taj razgovor? kako se početi družiti???
bitan je početak, koji bi mi puno značio.
poslije ću biti sretna.
Komentari (14) On/Off
